logo stranica

logodeblja mal crn

  • Bosona.net koristi automatski prijevod, te su moguće greške u prijevodima. Originalni jezik objave tekstova na bosona.net je bosanski jezik sa kojeg se mašinski prevodi na njemački, engleski i francuski jezik.

Tačno prije 30 godina, 16.04.1993. godine u 5:30h Hrvatsko vijeće odbrane izvršilo je sinhronizirani napad na Ahmiće, sela duž Lašve i na Vitez.

Tog jutra, HVO vozila blokirala su glavne ceste, a napad na Ahmiće je započeo sa tri strane sa granatiranjem na sjeveru, kako bi se stanovništvo u bijegu usmjerilo prema jugu, gdje su vojnici čekali i pucali na civile u bijegu. Male grupe od oko 5-10 vojnika išle su od kuće do kuće, palili ih, te ubijali ili tjerali mještane. Na kraju, Ahmići su teško razoreni. Ubijeno je 116 osoba, od čega su 32 bili žene i 11 djece mlađe od 18 godina. Dvije džamije su uništene eksplozivima.

Počinitelji zločina u Ahmićima su jedinica vojne policije HVO-a "Jokeri",  Viteška brigada HVO-a, jedinica "Vitezovi", te brigada "Nikola Šubić Zrinski".

Na dan zločina u 12h snage UN-a su ušle u Ahmiće, a desetak dana nakon zločina na teren je izašlo osoblje Specijalnog izvjestitelja UN-a. Iz njihovih izvještaja uočava se da se deset dana nakon zločina iz nekih kuća još uvijek dimilo, a ispod ruševina se nalazilo oko 100 tijela žrtava zločina HVO-a. Sve bošnjačke kuće su bile uništene, a selo je opisano kao mjesto iz kojeg dolazi "smrad smrti". U selu je bilo i nekoliko mještana Hrvata koji su ostali cijelo vrijeme, ali nisu željeli govoriti o zločinu. Petnaestak hrvatskih kuća je ostalo netaknuto. Vojnici HVO-a su neselektivno pucali na bošnjačko stanovništvo u bijegu, ubijali su bošnjačke civile u njihovim kućama iz neposredne blizine, palili su kuće i tijela. U selu su uništili sve što je podsjećalo na Bošnjake i islamsku vjeroispovijest, pa su tako razorili i dvije džamije. U knjizi autora Rasima Muratovića, Genocid u Ahmićima, spominje se mučenička smrt hadžije Hazima Ahmića, vakifa jedne od srušenih džamija. Zločinci su hadžiju Hazima razapeli na prozore džamije i ubili ga sa ekplozivom sa kojim su razorili džamiju. Svojevremeno je hadžija Hazim komšijama Hrvatima poklonio 2000 mza izgradnju katoličkog groblja "Topola", a za izgradnju crkve u Donjoj Dubravici poklonio je 20.000 maraka. 

Monstruozni zločin u Ahmićima je izvršen planski, organizirano i sistematski. U postupcima koji su vođeni pred Međunarodnim sudom za bivšu Jugoslaviju u kojima je tretiran i ovaj zločin, utvrđeno je, da je zbog direktne umiješanosti Hrvatske vojske ( HV ) u oružane sukobe na teritoriji Bosne i Hrecgovine, te zbog postojanja opće kontrole Hrvatske nad snagama i vlastima bosanskih Hrvata, okarakteriziran sukob između Hrvatske i Bosne i Hercegovine kao međunarodni oružani sukob.

Pored zločina u Ahmićima, HVO je počinila zločine i u napdima na druga sela vitežanske i busovačke općine. 16. aprila 1993. godine rano ujutro su upali u kuće i u Starom Vitezu čineći okrutne zločine. Vršena je egzekucija cijelih porodica tokom napada na spomenuta naselja, tako su u Starom Vitezu pobili porodicu Topalović, uključujući i dvogodišnju djevojčicu Amelu Topalović. Pobili su i porodicu Salkić u selu Nadioci kod Ahmića. Tada su ubijeni Salkić: Emsad ( 38 ), Nihada ( 34 ), Senad ( 14 ), Nermin ( 12 ) i Melisa ( 8 ). Porodicu Salkić nije pronašao UNPROFOR u zgarištima napdanutih mjesta. Potraga je trajala 29 godina, i u aprilu 2022. godine u otkrivenoj masovnoj grobnici Međine u blizini Mostara pronađene su kosti petočlane prodice Salkić. DNK analizom je potvrđeno da se radi o porodici Salkić, tu je identificirano i dvoje djece Emsadovog brata. Zločinci su sa ciljem prikrivanja zločina tijela prebacili čak do Mostara, a danas se traga za još 15 tijela nevinih žrtava pokolja koji je izvršio HVO nad bošnjačkim civilnim stanovništvom busovačkih i vitežanskih mjesta.

U Ahmićima nije bilo organiziranog otpora na napad, a to su potvrdili međunarodni posmatrači i pojedini komandanti HVO-a. Za vrijeme napada Bošnjaci su zatečeni na spavanju.

Pred Međunarodnim sudom za bivšu Jugoslaviju ( ICTY ) u Haagu i pred Sudom Bosne i Hercegovine za zločin u Ahmićima osuđeni su: Dario Kordić na 25 godina, Tihomir Blaškić na 40 godina, Paško Ljubičić na 10 godina, Miroslav Bralo na 20 godina, Anto Furundžija na 10 godina, Drago Josipović na 12 godina, Vladimir Šantić na 18 godina.

Zoran Kupreškić, Mirjan Kupreškić i Vlatko Kupreškić prvobitno su bili osuđeni na zatvorsku kaznu od 6 do 10 godina zbog učestvovanja u napadu, da bi 2001. oslobođeni krivice.

U nastavku dokumenti i izdvojena svjedočenja o zločinu u Ahmićima i drugim busovačkim i vitežanskim selima.

Svjedočenja zabilježena u knjizi Genocid u Ahmićima, autora Rasima Muratovića: Ovdje

Dokumenti ICTY-a sa suđenja Dariju Koridću i Mriju Čerkezu: Ovdje 

Dokumenti ICTY sa suđenja Miroslavu Brali: Ovdje

Dokumenti ICTY sa suđenja Anti Furunđiji: Ovdje

Dokumenti ICTY sa suđenja Zlatku Aleskovskom: Ovdje

Dokumenti ICTY sa suđenja Kupreškoj grupi: Dragi Josipoviću, Šantić Vladimiru, Zoranu Kupreškić, Mirjanu Kupreškić, Vlatku Kupreškić i Papić Dragan: Ovdje

Dokumenti ICTY-a sa suđenja Tihomiru Blaškiću: Ovdje

Dokumenti ICTY-a sa suđenja Jadranku Prliću, Bruni Stojiću, Slobodanu Praljku, Milivoju Petkoviću, Valentinu Ćoriću i Berislavu Pušiću: Ovdje 

 

 

 

 

Koristimo kolačiće / We use cookies

Bosona web-stranica koristi cookies, tj. kolačiće. Neki od njih su esencijalni za rad stranice, dok nam drugi pomažu da unaprijedimo stranicu i iskustvo korisnika ( tracking cookies ). Vi možete odlučiti, da li ćete prihvatiti kolačiće ili ne. Obratite pažnju, ukoliko odbijete prihvatanje kolačića, vjerovatno nećete biti u mogućnosti korisiti sve funkcije stranice.

We use cookies on our website. Some of them are essential for the operation of the site, while others help us to improve this site and the user experience (tracking cookies). You can decide for yourself whether you want to allow cookies or not. Please note that if you reject them, you may not be able to use all the functionalities of the site.