Prije 29 godina, 25.05.1995. u 20:55h na tuzlansku Kapiju je ispaljena granata, koja je pokosila 71 mladi život i ranila više od 150 ljudi.
Utihnule tek procvjetale nevine mladosti, Tuzla se danas sjeća tegobnom boli, suzom čemernom.
"Kapija plače, čaršija pamti, čaršija plače, Kapija pamti", kaže jedan stih posvećen Kapiji.
Pamtim i ja danas sve usnule kapije: tuzlansku Kapiju i mladost nevinu, Markale, Omarsku, Keraterm i Luku, pamtim Srebrenicu, Bratunac i Vlasenicu, Foču i Bijeljinu, Zvornik i Višegrad, pamtim one što vodu nosiše i one što u Miskinovoj u redu za hljeb zaspaše i sve druge kapije bosanske, krvlju natopljene, zemlje.
Pamtim danas sve nanovo, da mi ugodnost mira sjećanje ne utiša, pa da se sve zaboravom ne zametne.
Pamti i ti Bosno, pamti Hercegovino, pamti da se ne bi ponovilo.
Sjećajmo se danas svi, da je majka po raskomadanim tjelima prebirala i sina jedinca tražila, sjećajmo se danas svi da je otac po raskomadanim tijelima prebirao i kćerku jedinicu tražio, a bili su tek razdragana mladost. Maštali su oni o slobodi, o sreći, maštali su o svojoj djeci sve dok se krik u kamen ne pretvori da svjedoči o sjaju bisernoga oka, jednog maja, jednog trena.
Ubili su našu mladost, ubili su njihovu nerođenu djecu i djecu njihove djece. Ubili su budućnost. Ubili su osmjehe i radost. Hladnokrvno, bešćutno, bezumno!
Te 1995. kolektivni ukop obavljen je u praskozorije, tajno, iz sigurnosnih razloga, jer su zločinci intenzivno granatirali Tuzlu nakon 25. maja. Tih dana su granatirali čak i komemorativni centar, valjda sa ciljem da pobiju i one koji su došli ukop da obave.
Nakon ukopa pobijene tuzlanske mladosti pala je kiša i pauni su se oglasili.
Reklame
Zločinac u bjekstvu
Tužilaštvo Bosne i Hercegovine preuzelo je od Kantonalnog tužilaštva Tuzla istragu o zločinu na Kapiji sredinom 2007. godine. U novembru 2007. godine pripadnici SIPE su po nalogu Tužilaštva Bosne i Hercegovine uhapsili na području Banjaluke bivšeg načelnika Generalštaba VRS, penzionisanog generala VRS, Novaka Đukića, zbog osnovane sumnje da je 1995. godine na području Tuzle počinio ratni zločin protiv civilnog stanovništva.
Posebni odsjek za ratne zločine Tužilaštva Bosne i Hercegovine podigao je 28.12.2007. optužnicu protiv Novaka Đukića, za krivično djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva počinjenog na području Tuzle. Sud Bosne i Hercegovine potvrdio je optužnicu u predmetu Novaka Đukića, 4. januara 2008. godine. U martu 2008. godine počelo je suđenje Novaku Đukiću pred Vijećem Suda Bosne i Hercegovine u Sarajevu. Đukić se tereti da je za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini u svojstvu komandanta Taktičke grupe Ozren Vojske RS-a direktno naredio jedinicama smještenim u selu Panjik na planini Ozren, da 25. maja 1995. artiljerijskim projektilom granatiraju bliži lokalitet centra Tuzle zvani "Kapija", usljed čega je smrtno stradala 71 osoba, dok je više od 150 osoba teže i lakše ranjeno.
U septembru 2008. godine Đukić je podnio zahtjev da se brani sa slobode , a obnovio ga je u aprilu 2009.. Kao jamčevinu za svoju slobodu bio je ponudio vlastiti stan u Beogradu, te stan bližeg člana porodice u Republici Srpskoj. Nakon više od pola godine razmatranja, Sudsko vijeće je 28.04.2009. odbilo prijedlog Odbrane Novaka Đukića da se brani sa slobode.
5. maja 2009. okončan je dokazni postupak na suđenju Novaku Đukiću.
12.06.2009. Novak Đukić je osuđen na 25 godina zatvora.
Žalbu branioca presuđenog Đukića Apelaciono vijeće Odjela I za ratne zločine Suda Bosne i Hercegovine odbilo je kao neosnovanu na sjednici odžanoj 6. aprila 2010. godine, te je time u cjelosti potvrđena prvostepena presuda od 12. juna 2009. godine.
Na temelju Odluke Ustavnog sud po Apelaciji branioca presućenog Đukića, koja je ukinula presudu zbog pogrešne primjene zakona, 14.02.2014. Vijeće Apelacionog odjeljenja Odjela I za ratne zločine Suda Bosne i Hercegovine donijelo je Odluku o prekidu izvršenja kazne dugotrajnog zatvora, te je Novak Đukić pušten iz zatvora.
17. juna 2014. godine, Vijeće Apelacionog odjeljenja Odjela I za ratne zločine Suda Bosne i Hercegovine djelimično je uvažilo Žalbu banioca presuđenog Đukića, pa se presuda Suda od 12. juna 2009. godine preinačava u pogledu primjene krivičnog zakona, na način da se djelo za koje je optuženi Novak Đukić proglašen krivim pravno kvalifikuje kao krivično djelo Ratni zločin protiv civilnog stanovništva na temelju Krivičnog zakona SFRJ, te se optuženi osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 20 godina.
Nakon preinačavanja presude branioc Đukića je obavjestio Sud Bosne i Hercegovine da je presuđeni Đukić na liječenju u Srbiji.
U oktobru 2014-te Interpol je raspisao međunarodnu potjernicu za Đukićem!
Kratki uvid u biografiju ratnog zločinca, generala VRS Novaka Đukića:
Novak Đukić je rođen 10. aprila 1955-te u u selu Donja Kola kod Banja Luke. Srbin je, državljanin Bosne i Hercegovine, oženjen i otac dvoje djece. Završio je Srednju vojnu školu i Vojnu akademiju te Komandno-štabnu i Školu nacionalne odbrane u Beogradu. Sada je general u penziji, a za načelnika Generalštaba VRS bio je imenovan u julu 2004. godine. Na najvišoj vojnoj poziciji u RS zadržao se svega godinu dana, a karijeru su mu zapečatili skandali s vojničkim zakletvama u kasaranama "Manjača" i "Bileća", kad su se regruti, umjesto Bosni i Hercegovini, zakleli na vjernost RS-u. Nakon skandala, tačnije krajem maja 2005., Đukić je smijenjen sa položaja od strane NATO i EUFOR, a ubrzo poslije toga je otišao u penziju. Poslije povlačenja iz vojne službe zaposlio se u "Službenom glasniku RS", gdje je, sve do hapšenja 2007. godine, obavljao dužnost zamjenika direktora.
Danas se ovaj osuđeni zločinac nalazi u Srbiji u bjekstvu!
2016. godine Vlada Tuzlanskog kantona donijela je Odluku o proglašenju Dana stradanja tuzlanske mladosti 25. maja Danom žalosti za područje Tuzlanskog kantona. Na ovaj dan sve institucije i organi na području Tuzlanskog kantona istaknut će zastave na pola koplja/jarbola, a sve medijske kuće i organizatori kulturno-umjetničkih i sportskih manifestacija obavezni su da svoje programske sadržaje prilagode Danu žalosti.
Izvor: bosona.net
Reklame