logo stranica

logodeblja mal crn

  • Korišteni dijelovi teksta, autora Nermina B., objavljenog prvi put 25. maja 2009. godine na portalu islambosna.ba pod pseudonimom Mak, kao i teksta objavljenog 2015.
  • Bosona.net koristi automatski prijevod, te su moguće greške u prijevodima. Izvorni jezik objave tekstova na bosona.net je bosanski jezik sa kojeg se mašinski prevodi na njemački, engleski i francuski jezik.

Prije 29 godina, 25.05.1995. u 20:55h na tuzlansku Kapiju je ispaljena granata, koja je pokosila 71 mladi život i ranila više od 150 ljudi. 

Utihnule tek procvjetale nevine mladosti, Tuzla se danas sjeća tegobnom boli, suzom čemernom.

"Kapija plače, čaršija pamti, čaršija plače, Kapija pamti", kaže jedan stih posvećen Kapiji.

Pamtim i ja danas sve usnule kapije: tuzlansku Kapiju i mladost nevinu, Markale, Omarsku, Keraterm i Luku, pamtim Srebrenicu, Bratunac i Vlasenicu, Foču i Bijeljinu, Zvornik i Višegrad, pamtim one što vodu nosiše i one što u Miskinovoj u redu za hljeb zaspaše i sve druge kapije bosanske, krvlju natopljene, zemlje.

Pamtim danas sve nanovo, da mi ugodnost mira sjećanje ne utiša, pa da se sve zaboravom ne zametne.

Pamti i ti Bosno, pamti Hercegovino, pamti da se ne bi ponovilo.

Sjećajmo se danas svi, da je majka po raskomadanim tjelima prebirala i sina jedinca tražila, sjećajmo se danas svi da je otac po raskomadanim tijelima prebirao i kćerku jedinicu tražio, a bili su tek razdragana mladost. Maštali su oni o slobodi, o sreći, maštali su o svojoj djeci sve dok se krik u kamen ne pretvori da svjedoči o sjaju bisernoga oka, jednog maja, jednog trena. 

Ubili su našu mladost, ubili su njihovu nerođenu djecu i djecu njihove djece. Ubili su budućnost. Ubili su osmjehe i radost. Hladnokrvno, bešćutno, bezumno!

Te 1995. kolektivni ukop obavljen je u praskozorije, tajno, iz sigurnosnih razloga, jer su zločinci intenzivno granatirali Tuzlu nakon 25. maja. Tih dana su granatirali čak i komemorativni centar, valjda sa ciljem da pobiju i one koji su došli ukop da obave.

Nakon ukopa pobijene tuzlanske mladosti pala je kiša i pauni su se oglasili.

 

  Reklame

 

kapija stradali mala

 

Zločinac u bjekstvu


Tužilaštvo Bosne i Hercegovine preuzelo je od Kantonalnog tužilaštva Tuzla istragu o zločinu na Kapiji sredinom 2007. godine. U novembru 2007. godine pripadnici SIPE su po nalogu Tužilaštva Bosne i Hercegovine uhapsili na području Banjaluke bivšeg načelnika Generalštaba VRS, penzionisanog generala VRS, Novaka Đukića, zbog osnovane sumnje da je 1995. godine na području Tuzle počinio ratni zločin protiv civilnog stanovništva.

Posebni odsjek za ratne zločine Tužilaštva Bosne i Hercegovine podigao je 28.12.2007. optužnicu protiv Novaka Đukića, za krivično djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva počinjenog na području Tuzle. Sud Bosne i Hercegovine potvrdio je optužnicu u predmetu Novaka Đukića, 4. januara 2008. godine. U martu 2008. godine počelo je suđenje Novaku Đukiću pred Vijećem Suda Bosne i Hercegovine u Sarajevu. Đukić se tereti da je za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini u svojstvu komandanta Taktičke grupe Ozren Vojske RS-a direktno naredio jedinicama smještenim u selu Panjik na planini Ozren, da 25. maja 1995. artiljerijskim projektilom granatiraju bliži lokalitet centra Tuzle zvani "Kapija", usljed čega je smrtno stradala 71 osoba, dok je više od 150 osoba teže i lakše ranjeno.

U septembru 2008. godine Đukić je podnio zahtjev da se brani sa slobode , a obnovio ga je u aprilu 2009.. Kao jamčevinu za svoju slobodu bio je ponudio vlastiti stan u Beogradu, te stan bližeg člana porodice u Republici Srpskoj. Nakon više od pola godine razmatranja, Sudsko vijeće je 28.04.2009. odbilo prijedlog Odbrane Novaka Đukića da se brani sa slobode.

5. maja 2009. okončan je dokazni postupak na suđenju Novaku Đukiću.

12.06.2009. Novak Đukić je osuđen na 25 godina zatvora.

Žalbu branioca presuđenog Đukića Apelaciono vijeće Odjela I za ratne zločine Suda Bosne i Hercegovine odbilo je kao neosnovanu na sjednici odžanoj 6. aprila 2010. godine, te je time u cjelosti potvrđena prvostepena presuda od 12. juna 2009. godine.

Na temelju Odluke Ustavnog sud po Apelaciji branioca presućenog Đukića, koja je ukinula presudu zbog pogrešne primjene zakona, 14.02.2014. Vijeće Apelacionog odjeljenja Odjela I za ratne zločine Suda Bosne i Hercegovine  donijelo je Odluku o prekidu izvršenja kazne dugotrajnog zatvora, te je Novak Đukić pušten iz zatvora.

17. juna 2014. godine, Vijeće Apelacionog odjeljenja Odjela I za ratne zločine Suda Bosne i Hercegovine djelimično je uvažilo Žalbu banioca presuđenog Đukića, pa se presuda Suda od 12. juna 2009. godine preinačava u pogledu primjene krivičnog zakona, na način da se djelo za koje je optuženi Novak Đukić proglašen krivim pravno kvalifikuje kao krivično djelo Ratni zločin protiv civilnog stanovništva na temelju Krivičnog zakona SFRJ, te se optuženi osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 20 godina.

Nakon preinačavanja presude branioc Đukića je obavjestio Sud Bosne i Hercegovine da je presuđeni Đukić na liječenju u Srbiji. 

U oktobru 2014-te Interpol je raspisao međunarodnu potjernicu za Đukićem!

Kratki uvid u biografiju ratnog zločinca, generala VRS Novaka Đukića:

Novak Đukić je rođen 10. aprila 1955-te u u selu Donja Kola kod Banja Luke. Srbin je, državljanin Bosne i Hercegovine, oženjen i otac dvoje djece. Završio je Srednju vojnu školu i Vojnu akademiju te Komandno-štabnu i Školu nacionalne odbrane u Beogradu. Sada je general u penziji, a za načelnika Generalštaba VRS bio je imenovan u julu 2004. godine. Na najvišoj vojnoj poziciji u RS zadržao se svega godinu dana, a karijeru su mu zapečatili skandali s vojničkim zakletvama u kasaranama "Manjača" i "Bileća", kad su se regruti, umjesto Bosni i Hercegovini, zakleli na vjernost RS-u. Nakon skandala, tačnije krajem maja 2005., Đukić je smijenjen sa položaja od strane NATO i EUFOR, a ubrzo poslije toga je otišao u penziju. Poslije povlačenja iz vojne službe zaposlio se u "Službenom glasniku RS", gdje je, sve do hapšenja 2007. godine, obavljao dužnost zamjenika direktora.

Danas se ovaj osuđeni zločinac nalazi u Srbiji u bjekstvu!

 

2016. godine Vlada Tuzlanskog kantona donijela je Odluku o proglašenju Dana stradanja tuzlanske mladosti 25. maja Danom žalosti za područje Tuzlanskog kantona. Na ovaj dan sve institucije i organi na području Tuzlanskog kantona istaknut će zastave na pola koplja/jarbola, a sve medijske kuće i organizatori kulturno-umjetničkih i sportskih manifestacija obavezni su da svoje programske sadržaje prilagode Danu žalosti.

 

Izvor: bosona.net

  Reklame

  •  

     Ubijena mladost

     

    Sandro Kalesić, 2 godine

    Lejla Atiković, 14 godina

    Suzana Đušić, 14 godina

    Suzan Abulismail, 15 godina

    Muris Fatušić, 15 godina

    Vesna Kurtalić Veca, 15 godina

    Indira Okanović, 16 godina

    Elvira Hurić, 16 godina

    Lejla Bučuk, 16 godina

    Adnan Beganović, 16 godina

    Elvis Alagić Enko, 17 godina

    Ilvana Bošnjaković, 17 godina

    Sanja Čajić, 17 godina

    Selma Čaušević, 17 godina

    Vanja Kurbegović, 17 godina

    Adrijana Milić, 17 godina

    Selma Nuhanović, 17 godina

    Almir Jahić Bato, 18 godina

    Adnan Hujdurović Kindže, 18 godina

    Samir Čirak, 18 godina

    Asmir Bakalović, 19 godina

    Almasa Ćerimović, 19 godina

    Razija Djedović, 19 godina

    Alem Hidanović, 19 godina

    Nenad Marković Nešo, 19 godina

    Edin Mehmedović, 19 godina

    Edisa Memić, 19 godina

    Nihad Šišić, 19 godina

    Armin Šišić, 19 godina

    Azur Vantić, 19 godina

    Asim Slijepčević Asko, 20 godina

    Edhem Sarajlić, 20 godina

    Rusmir Ponjavić, 20 godina

    Dijana Ninić, 20 godina

    Nešet Mujanović, 20 godina

    Damir Kurbašić, 20 godina

    Šemsa Hasičić, 20 godina

    Ago Hadžić, 20 godina

    Amir Đapo, 20 godina

    Zada Dedić, 20 godina

    Elma Brguljak, 20 godina

    Edina Ahmetašević, 20 godina

    Amir Čekić, 21 godina

    Amira Mehinović, 21 godina

    Edin Mujabašić Mony, 21 godina

    Raif Rahmani, 22 godine

    Elvir Murselović, 23 godine

    Jasminka Sarajlić, 23 godine

    Mustafa Vuković, 23 godine

    Admir Alispahić, 24 godine

    Azur Jogunčić, 24 godine

    Franc Kantor, 24 godine

    Hasan Hrustanović, 25 godina

    Senahid Salamović, 25 godina

    Savo Stjepanović, 25 godina

    Amir Đuzel, 26 godina

    Senad Hasanović, 26 godina

    Adnan Zaimović Garo, 27 godina

    Damir Bojkić, 27 godina

    Nedim Rekić, 27 godina

    Sulejman Mehanović, 28 godina

    Samir Mujić, 28 godina

    Šaban Mustačević, 29 godina

    Nedim Hodžić, 30 godina

    Jasminko Rosić, 32 godine

    Fahrudin Ramić, 34 godine

    Indira Borić, 36 godina

    Pera Marinović, 37 godina

    Jelena Jezidžić Stojičić, 44 godine

    Hamdija Hakić, 48 godina

    Ilinka Tadić, 53 godine