logo stranica

logodeblja mal crn

  • Bosona.net koristi automatski prijevod, te su moguće greške u prijevodima. Originalni jezik objave tekstova na bosona.net je bosanski jezik sa kojeg se mašinski prevodi na njemački, engleski i francuski jezik.

Amor Mašović, čovjek koji decenijama traga za nestalima u proteklom ratu na teritoriji Bosne i Hercegovine.

Amor Mašović je obavljao funkcije direktora Instituta za nestala lica Bosne i Hercegovine, predsjedavajući Kolegija direktora Instituta za nestale osobe Bosne i Hercegovine, te predsjednik Komisije za traženje nestalih Federacije Bosne i Hercegovine.

Mašović je predano tragao za posmrtnim ostacima žrtava pobijenih tokom protekle agresije na Bosnu i Hercegovinu. Njegov rad zabilježio je pronalazak i ekshumaciju 3.350 masovnih i pojedinačnih grobnica, te je učestvovao u otkrivanju više od 20.000 posmrtnih ostataka žrtava, pretežno Bošnjaka.

Govoreći za Faktor Mašović je opisao ono, što je proživljavao tokom potraga za netsalima i ekshumacija iz masovnih grobnica:

Teško je razlučiti šta je teže. Je li teži susret sa žrtvama u masovnim grobnicama, koji su često iskasapljene, premiještane, susret sa žrtvama među kojima su nerijetko i djeca.

Samo 100 metara odavde je otkrivena masovna grobnica za koju su odgovorni holandski vojnici, holandska vlada, koja je u jednu takvu grobnicu stavila i najmlađu nestalu u cijeloj Bosni i Hercegovinu, malu Fatimu koja je živjela jedan ili dva minuta i potom preminula.

Šta je teže, takav susret s djecom žrtvama i majkama, koje drže mrtvu djecu u naručju, ili sa preživjelim, kada majke pričaju o klikerima s kojim su se igrala njihova djeca, da nikada neće postati nane. To ostavlja neizbrisive tragove na svakog od nas. 

Ima jedna izreka, moj strah od zaborava veći je od užasa koji sam prisiljen pamtiti svaki dan. I to je bila moja vodilja.

Na pitanje novinara Faktora, kada je ostao bez riječi, Mašović je odgovorio:

Svaka ekshumacija je misija bez riječi. Dešavalo mi se da me kolega opomene, da mi kaže: " Ti razgovaraš sa ljudima koje smo ekshumirali." Izgovarao sam riječi pregledajući odjeću umrle osobe, recimo u jami Lanište. Pitao sam ga imaš li dokumenta uza se, imaš li upaljač, češalj, sat. Ja to u tom momentu zaista nisam registrovao. Kolega mi je ispričao.

Čovjek ostaje bez riječi, ostaje nijem. Nađete 16 žrtava na površini od kojih je 15 žena. Sve zaklane. Nema tu riječi koje biste izgovorili. Zapitate se nekada postoje li ljudska bića koja mogu uraditi tako nešto. Onda zaključite to nisu ljudska bića, to su monstrumi.

U nastavku cijeli intervju Amora Mašovića, datog za Faktor:

  Reklame