Prije nekoliko dana pisali smo o Kaanu, koji je kao tromjesečna beba oduzet iz svoje porodice od strane socijalne službe u Švedskoj, po tvrdnji roditelja bez dokaza za oduzimanje.
Beba Kaan danas ima pet mjeseci, dva mjeseca je izvan porodičnog doma, a borba roditelja za povratak Kaana još uvijek traje.
Razgovarali smo sa Azrom, hrabrom majkom bebe Kaana.
Reklame
Bosona: Dobar dan, kako ste?
Azra: Dobar dan i Vama, hvala na pitanju. Osjećam se loše, uplašeno i ranjeno.
Bosona: Vi ste porijeklom iz Sandžaka, suprug Vaš je iz Bosne, a spojili ste se u Švedskoj, zanimljiv put. Od kada ste u Švedskoj?
Azra: Suprug je iz mjesta Prosići, općina Cazin, a ja sam iz Tutina. U Švedsku sam došla 2006. godine kao šesnaestogodišnja devojčica sa porodicom. Od tada živim u Švedskoj, tu sam se školovala, formirala svoju porodicu.
Bosona: Čime se bavite?
Azra: Suprug je po zanimanju građevinski radnik, ali sada zbog bolesti ne radi, a ja radim kao lični asistent. Pomažem osobama sa teškim invaliditetom. Svoj posao jako volim, jer ga smatram humanim.
Bosona: Kažite nam nešto o Kaanu. Kakav je bio prije nego će se desiti problem sa ukočenošću?
Azra: Kaan je rođen sa 3,5 kg težine, on je mirna i mila, vesela, napredna, zdrava, prihvaćena i voljena beba od strane svojih braće i sestre. Beba koja nije zahtjevna.
Bosona: Dan kada se desio napad, odmah ste reagirali i zaputili se u bolnicu! Kako se to desilo?
Azra: Tog dana je bilo sve u najboljem redu, uobičajeni rituali koje smo vodili svakodnevno. Kaan je iz sna počeo plakati i čudno se ponašati (imao je napade i kočio se). Od tog trenutka je počeo moj košmar. Odmah sam pozvala hitnu. Oni su došli, pružena mu je pomoć i onda smo zajedno pošli u bolnicu. Od kuće smo, što brže, zajedno sa hitnom odvezli se do Lunda.
Vezani članak
Bosona: Proveli ste nekoliko dana u bolnici sa Kaanom i šta su za vrijeme tog boravka otkrili ljekari? Šta su Vam rekli da je uzrok krvarenja na mozgu?
Azra: Sa Kaanom sam ostala tri dana na dečijem odjeljenju, gde su mu uradili sve moguće nalaze, između ostalog i snimke glave i cijelog skeleta. Dali smo pristanak na sve preglede, kako bismo saznali šta se desilo našem sinu. Kada mi je javljeno da snimak glave pokazuje da moj Kaan ima krvarenje na mozgu, moj svijet se srušio. Od medicinske sestre sam saznala da na snimku skeleta ne postoji nikakvih promjena, da nema lomova, ni modrica, ne sluteći na što oni aludiraju.
Bosona: U jednom danu su Vam oduzeli svo četvero djece? Koje su Vam objašnjenje dali, zašto oduzimaju djecu i koje dokaze imaju za takvo postupanje?
Azra: Da, u istom danu su mi oduzeli svo četvero djece. Bez ikakvih dokaza, bez ikakvih naloga za to, samo na osnovu SUMNJE ljekara došli i pitali me: “Želite li milom ili silom da predate vašu djecu?”
Bosona: Kako su se ophodili prema Vama?
Azra: Sada, kada malo bolje razmislim, ophodili su se grubo, bez imalo saosjećanja, da je to riječ o našoj djeci. Također su sve to tako brzo odradili, da jednostavno nismo ni svjesni šta nam se događa. Istjerani smo bili iz bolnice.
Mi imamo aplikaciju "1177", gdje imamo digitalni pristup našim medicinskim kartonima. Ulazimo i vidimo kada se kod doktora javljamo, kada zubaru i tako dalje. Međutim, meni su od toga dana blokirali Kaanov karton. Nisam znala apsolutno ništa šta se mome sinu radi, koji nalazi, kakvi su i tako dalje. Čak i dan danas ja ne mogu vidjeti te informacije, jer sam još uvijek blokirana.
Bosona: Nakon sedam dana su Vam vratili troje oduzete djece, osim Kaana. Kako je oduzimanje djece iz roditeljskog doma uticalo na djecu?
Azra: Kako? Kao na filmu. Da sam na TV-u naišla na takvu scenu, vjerujte mi, prebacila bih kanal, ne bih to mogla gledati, a mi smo to doživjeli. Najgore se odrazilo na starijeg sina i kćerku, dok treći sin to nije razumio, jer je njemu godina i devet mjeseci. Dok su bili oduzeti dozvolili su nam da se kontaktiramo sa FaceTime, moja kćerka tada ne bi pričala, nikako.
Bosona: Proslijedili ste nam konačan nalaz liječnika iz kojeg je vidljivo da su radili opsežne analize, da su utvrdili da nema vidljivih povreda, te da su svi nalazi uredni osim krvarenja u mozgu i popucalih kapilara na jednom oku. Zaključak njihov je da kao jedini uzrok mogu povezati traumu glave. Kako to komentirate?
Azra: Moj komentar na sve to je prost, a to je da su NESTRUČNI, da ne mogu da ustanove uzrok pucanja kapilara, ili im se sve svodi na teror, kao što i sami jesu.
Bosona: Jeste li tražili drugo lječničko mišljenje?
Azra: Nismo tražili, jer mi nemamo nadzor nad djetetom.
Bosona: Iz spomenutog nalaza je vidljivo da su uključivali antiepileptike zbog akutnih epileptičnih simptoma! Znate li kako se odvija Kaanovo liječenje?
Azra: Kao sto sam i rekla nisam imala pristupa, niti imam još uvijek za njegovo liječenje. Samo sam informaciju dobila od žene iz prihvatne porodice, gdje je moje dijete trenutno, da su ga vodili na kontrolu i da su doktori rekli da će mu polako smanjivati medikamente protiv napada epilepsije, jer su zadovoljni rezultatom. Tek tada sam saznala da moje dijete prima te lijekove. Nisam imala pravo, niti imam još uvijek da prisustvujem njegovoj kontroli.
Bosona: Pokrenuli ste pravni proces i u prvom dijelu sud je poklonio povjerenje socijalnoj službi! Kako će se pravni put odvijati dalje?
Azra: Ta presuda je iznenadila sve, jer na sudu nisu imali da iznesu ni jedan jedini dokaz protiv nas. Čak smo bili sigurni, i mi i naš advokat, da će slučaj pripasti nama. Podnijeta je žalba na tu presudu i suđenje će se održati 18. oktobra. Naravno, njima se ne žuri, dok je nama svaki minut, svaka sekunda kao godina. Uplašeni smo.
Bosona: Možete li posjećivati Kaana?
Azra: Imamo sastanke svakih 15 dana. Sastanci se odvijaju u nekom socijalnom stanu uz prisustvo socijalnih radnika, ljudi kod kojih je moj Kaan i nas roditelja. Sastanak traje 1,5h. Zamislite, samo 1,5h. Socijalna služba smatra, da Kaanu nisu potrebni puno roditelji, jer on je mali i ne zna išta.
Bosona: Imate li pristup informacijama o Kaanu?
Azra: Svakodnevno dobijamo informacije od strane prihvatne porodice kod kojih je Kaan. Obično to budu informacije putem poruka, slika, šta on toga dana radi. Želim da navedem, da moj Kaan nije jedino dijete o kojem oni brinu u toj porodici.
Bosona: Kako je Kaan danas?
Azra: U dobrom zdrastvenom stanju, zahvaljujemo se Allahu na tome. Još samo nedostaje da je u našim naručjima i da gledamo kako raste u najdivnijeg dječaka na svijetu.
Bosona: Kako Vaša ostala djeca doživljavaju odvajanje Kaana iz porodice? Nedostaje im?
Azra: Dom je jedini dženet na ovome svijetu, i nema boljeg mjesta za svoju djecu i za sve nas. Svakodnevno pitaju za njega i kada ćemo ići u bolnicu da uzmemo Kaana. Kako i za nas, tako je i za njih sve ovo stresna situacija kroz koju prolazimo, kroz koju prolazi cijela naša familija i prijatelji.
Bosona: Vi, mašallah, imate veliku porodicu, pored Kaana još troje starije djece i ranije niste imali problema. Kako biste sebe opisali kao roditelja?
Azra: Ja sam jedan normalan brižan roditelj koji želi svome djetetu samo dobro.
Na kraju želim dodati: Neka pravda pobjedi. Neka se moje dijete vrati gdje mu je i mjesto.
Da nikad niko ne doživi ovo. Neka pravda za Kaana pobjedi. Pravda je spora, ali dostižna.
Izvor: Bosona.net
Reklame
Comments powered by CComment