Jeste li se ikada pitali da li se med uopće može falsificirati?
U medijima se pojavila informacija o mogućnosti razblaživanja meda sa vodom. Komercijalno razblaživanje vodom bi po nekim procjenama na 1T meda davalo 39 kg razblaženog meda više, a samim time i 4% više vode, što na veće količine i nije zanemariv dodatni profit za falsifikatore, ali tu se pojavljuje problem vrenja, odnosno kod udjela vode preko 20% dolazi do bržeg vrenja i takav med ne bi mogao biti u prodaji. Dodatno ima opcija razblaživanja veoma isušenog meda, a u tom slučaju med ne bi gubio na kvaliteti, ukoliko ukupna količina vode u medu ne bi dostizala dozvoljenih maksimalnih 20% vode u medu.
Dakle, iako postoji mogućnost razblaživanja meda vodom, onda u manjim količinama, jer bi u slučaju visoke koncentracije vode u medu došlo do vrenja meda i to više ne bi bio med, već alkoholni proizvod.
Sljedeća metoda koja veoma utiče na kvalitet meda, jeste dugotrajnije zagrijavanje meda na temperaturu višoj od 40°C, jer tada med izgubi mnoge vrjednosne supstance, a med pored glukoze i fruktoze, sadrži i flavonoide, minerale, vitamine, aminokiseline, antioksidante, enzime. Kod izlaganja meda visokoj temperaturi i svjetlosti povećava se i udio hidroksimetilfurfurala, poznat kao HMF, koji je toksičan za ljude i pčele, potencijalno kancerogena supstanca. Dalje zagrijavanje meda utiče na vodik-peroksid i ne-peroksid aktivnosti, pa samim time su antibakterijska i antioksidativna svojstva meda umanjena. Pogrešna obrada meda može čak 86% peroksid-sposobnosti uništiti, koje su poznate u borbi protiv raznih mikroba. Potpuno uništavanje enzima u medu dešava se pri osmosatnom zagrijavanju na temperaturi višoj od 90°C.
Dalje je moguće, da u velikim fabrikama meda se med skuplja prije sazrijevanja, te da se izlaže vještačkom sušenju, što uštedi mnogo vremena.
Do sada nabrojane metode mogu uticati na kvalitet meda, ali ne predstavljaju klasično i široko rasprostranjeno falsificiranje.
Došli smo do dijela rasprostranjenog falsificiranja meda.
Internacionalno udruženje pčelara Apimondia stimulira znanstveni, ekološki, socijalni i ekonomski uzgoj pčela i pčelarstvo, a u svojoj izjavi o falsificiranom medu, naglašavaju da se kao udruženje pri definiranju prirodnog meda u poptunosti pridržavaju Kodexa Alimentariusa (1981; CA) sa definicijom o prirodnom medu: „Med je prirodna slatka tvar koju pčele proizvode iz nektara biljaka ili sakupljaju iz izlučevina živih dijelova biljaka ili izlučevina biljnih sisača na živim dijelovima biljaka, transformišu spajanjem sa svojim specifičnim supstancama, talože, dehidriraju, skladište i ostavljaju u saću da se razvije i sazrije.” 1 Jasno precizirano po toj definicji prirodni med je gotov produkt dobijen od pčela, od skupljanja do sazrijevanja meda. Sve izvan toga narušava sliku prirodnog meda.
Iz Apimondiae procjenjuju da je udio falsificiranog meda sa sirupom i kašom od riže i sličnim sirupima u prodajnim regalima iznosi oko 37%. To bi značilo da od 10 produkata meda u prodaji 4 su falsifikati. Na takav način se falsificiraju tone "meda" u Kini, a nakon zabrane uvoza meda iz Kine u Ameriku, naglo je porastao obim izvoza meda iz Kini susjednih azijskih zemalja, gdje im je izvoz postao mnogo veći od godišnjih prinosa, i ne samo iz tih zemalja, već je bilo slučajeva ilegalnog izvoza kineskog meda za Ameriku od izvoznika iz EU. Tako je npr. jedan izvoznik iz Njemačke za Ameriku ilegalno izvezao tone kineskog meda.2 Dodatak od polena koji je specifičan za neko područje, kao npr. polen cvijeta kafe, perfekcionira falsificiranje meda na bazi kaše i sirupa od riže. Sa druge strane neki proizvođači meda izdvajaju polen iz meda, da bi izbjegli kristaliziranje produkta i to govori o kompleksnosti problematike identificiranja falsificiranog meda. Standardne analize za utvrđivanje falsifikata ne mogu sa preciznošću identificirati falsifikate. Da bi se sa sigurnošću utvrdio falsifikat, trebalo bi se mnoštvo hemijskih i fizikalnih parametara provjeriti, za što je specijalizirano samo nekoliko laboratorija u svijetu. Dakle, ne postoji nijedna jednoznačna, opće prihvaćena, metoda utvrđivanja falsifikata meda.
"Ne postoji autentična metoda utvrđivanja falsificiranog meda - jer, postoji mnoštvo načina za falsificiranje", izjavio je dr. Stephan Schwarzinger, profesor strukturalne biologije na Univerzitetu Bayreuth, Njemačka.3
Iz tog razloga prof. Schwarzinger je razvio metodu utvrđivanja faslifikata meda i maslinovog ulja uz pomoć magnetne rezonance. Sa takvom metodom je moguće analizirati strukturu molekula, sadržaj, kao i kompleksne spojeve - kakve ustvari i jesu prehrambene namirnice. Nuklearna magnetna rezonanca se rutinski korisiti za skeniranje sadržaja vina, sokova, voćnih koncentrata, zgušnjivaća, meda itd. Tom metodom se iznađe "otisak meda", koji je specifičan za određeno područje. Nedostatak metode jeste da se treba razviti svjetska referentna baza podataka sa specifičnostima pravog meda iz različitih dijelova svijeta, što je velik posao. Također treba napomenuti, da do sada zemlje EU-a nisu usaglasile zakonsku smjernicu o dodacima koji se mogu naći u medu.
Po procjenama Saveznog centra za ishranu ( Bundeszentrum für Ernährung ), Njemačka, u samom vrhu falsificiranih namirnica širom Europe pored maslinovog ulja nalazi se med, po nekim procjenama na 6. mjestu, dok se u drugim procjenama tvrdi da je med ne 3. mjestu falsificiranja u svijetu. Masovno falsificiranje meda je unosan posao i ne radi se samostalno u podrumima, već na tome radi stručno osoblje, hemičari primjenjujući savremene tehnologije.
U Europi se konzumira više meda nego što se proizvodi, a za razliku od Amerike uvoz iz Kine nije zabranjen, pa tako se na policama europskih radnji nalazi od ukupne ponude čak 50% uvozenog meda iz Kine. Najveći uvoznici meda iz Kine u Europu su Engelska, Belgija i Španija. Kina je trenutno najveći proizvođač meda na svijetu, tako je imala 473.600T proizvedenog meda u 2016. u poređenju sa 161.031T u EU. U 2016. promet kineskog meda je povećan za 48%. No, i u Kini kao i širom svijeta opada populacija pčela zbog trovanja pesticidima i onečišćenja okoliša, pa kako su kineske pčele mogle ostvariti tako visok prinos? Tu bi odgovor pored povećanja volumena meda sa dodacima sećernih sirupa, mogao ležati i u prikupljanju meda prije sazrijevanja sa visokim procentom vode u medu, koji se onda vještački dehidrira. Prikupljanje meda prije sazrijevanja stimulira pčele na veću proizvodnju meda. Naknadno se polen može odstraniti ili dodati polen specifičan za zemlju porijekla.
Europski problem, odnosno problem EU, jeste da nisu zakonski definirali deklariranje porijekla uvezenog meda, ukoliko se uvezeni med miješa, pa se obično kod miješanog uvezenog meda pomiješanog sa medom iz EU na etiketama nalazi informacija o porijeklu, kao "mješavini meda iz EU i ne-EU zemalja", a koje su to ne-EU zemlje na deklaraciji nije navedneo.
Etiketiranje meda na bosansko-hercegovačkim policama je slično regulirano kao u EU, dakle ne može se tačno utvrditi zemlja porijekla meda, ukoliko se uvezeni med miješa, pa se deklarira kao:
1) mješavina meda iz država koje nisu članice EU,
2) mješavina meda iz država članica EU",
3) mješavina meda iz država članica EU i država koje nisu članice EU".4
Pored problema preciznog identificiranja falsifikata, takvo reguliranje označavanja porijekla uvezenog meda dodatno nosi sa sobom rizik uvoza produkta nepoznatog porijekla, jer se razne mješavine uvezenog meda mogu dalje izvoziti bez preciznog definiranja porijekla, što sa sobom ujedno nosi i povećan rizik neciljanog većeg uvoza iz zemalja gdje je falsificiranje raširenije.
U 2022. iz Bosne i Hercegovine je izvezeno meda u vrijednosti od 302,3 hiljade KM, dok je uvezeno 4,7 miliona KM. Med izvozimo najviše za zemlje Zaljeva, posebno u Saudijsku Arabiju, dok med uvozimo iz susjednih zemalja, najviše iz Hrvatske i Srbije, ujedno se višestruko povećao uvoz meda iz Turske. U 2021. Agencija za sigurnost hrane Bosne i Hercegovine je radila 574 laboratorijske analize i utvrdila da 13,7% nije u skladu sa važećim propisima. Koliko su te laboratorijske analize pouzdane u utvrđivanju falsificiranog meda ostaje upitno, jer se radi o problemu na svjetskom nivou, i kao što je već navedeno, mali broj laboratorija u svijetu je specijalizirano za precizno utvrđivanje falsifikata meda.
Tako da je nasigurniji način kupovine meda od lokalnih provjerenih i pouzdanih pčelara, poslije toga sigurni način kupovine meda jeste med deklariran kao domaći proizvod, odnosno deklariran proizvod sa zemljom porijekla Bosna i Hercegovina.
Izvor: bosona.net
1. Honey - a natural product - Apimondia Statement on honey fraud
3. [7] Tamma, P. (2020 January 23). Honeygate: How Europe is being flooded with fake honey. EURACTIV.
4. Pravilnik o medu i drugim pčelinjim proizvodima za Bosna i Hercegovinu
Comments powered by CComment