logo stranica

logodeblja mal crn

  • Korišteni dijelovi teksta, autora Nerma B., objavljenog prvi put 25. maja 2015. godine na portalu islambosna.ba pod pseudonimom Mak
  • Bosona.net koristi automatski prijevod, te su moguće greške u prijevodima. Originalni jezik objave tekstova na bosona.net je bosanski jezik sa kojeg se mašinski prevodi na njemački, engleski i francuski jezik.

Prije 28 godina, 25.05.1995. u 20:55h na tuzlansku Kapiju je ispaljena granata, koja je pokosila 71 mladi život i ranila više od 150 ljudi. 

Utihnule tek procvjetale nevine mladosti, Tuzla se danas sjeća tegobnom boli, suzom čemernom.

"Kapija plače, čaršija pamti, čaršija plače, Kapija pamti", kaže jedan stih posvećen Kapiji. Pamtim i ja danas sve usnule kapije: tuzlansku Kapiju i mladost nevinu, Markale, Omarsku, Keraterm i Luku, pamtim Srebrenicu, Bratunac i Vlasenicu, Foču i Bijeljinu, Zvornik i Višegrad, pamtim one što vodu nosiše i one što u Miskinovoj u redu za hljeb zaspaše i sve druge kapije bosanske, krvlju natopljene, zemlje.

Pamtim danas sve nanovo, da mi ugodnost mira sjećanje ne utiša, pa da se sve zaboravom ne zametne.

Pamti i ti Bosno, pamti Hercegovino, pamti da se ne bi ponovilo.

Ubili su našu mladost, ubili su njihovu nerođenu djecu i djecu njihove djece. Ubili su budućnost. Ubili su osmjehe i radost. Hladnokrvno, bešćutno, bezumno!

Te 1995. kolektivni ukop obavljen je u praskozorije, tajno, iz sigurnosnih razloga, jer su zločinci intenzivno granatirali Tuzlu nakon 25. maja. Tih dana su granatirali čak i komemorativni centar, valjda sa ciljem da pobiju i one koji su došli ukop da obave.

Nakon ukopa pobijene tuzlanske mladosti pala je kiša i pauni su se oglasili.

Maštali su oni o slobodi, o sreći, maštali su o svojoj djeci sve dok se krik u kamen ne pretvori da svjedoči o sjaju bisernoga oka, jednog maja, jednog trena.

 

kapija stradali mala

 

Sandro Kalesić, 2 godine

Lejla Atiković, 14 godina

Suzana Đušić, 14 godina

Suzan Abulismail, 15 godina

Muris Fatušić, 15 godina

Vesna Kurtalić Veca, 15 godina

Indira Okanović, 16 godina

Elvira Hurić, 16 godina

Lejla Bučuk, 16 godina

Adnan Beganović, 16 godina

Elvis Alagić Enko, 17 godina

Ilvana Bošnjaković, 17 godina

Sanja Čajić, 17 godina

Selma Čaušević, 17 godina

Vanja Kurbegović, 17 godina

Adrijana Milić, 17 godina

Selma Nuhanović, 17 godina

Almir Jahić Bato, 18 godina

Adnan Hujdurović Kindže, 18 godina

Samir Čirak, 18 godina

Asmir Bakalović, 19 godina

Almasa Ćerimović, 19 godina

Razija Djedović, 19 godina

Alem Hidanović, 19 godina

Nenad Marković Nešo, 19 godina

Edin Mehmedović, 19 godina

Edisa Memić, 19 godina

Nihad Šišić, 19 godina

Armin Šišić, 19 godina

Azur Vantić, 19 godina

Asim Slijepčević Asko, 20 godina

Edhem Sarajlić, 20 godina

Rusmir Ponjavić, 20 godina

Dijana Ninić, 20 godina

Nešet Mujanović, 20 godina

Damir Kurbašić, 20 godina

Šemsa Hasičić, 20 godina

Ago Hadžić, 20 godina

Amir Đapo, 20 godina

Zada Dedić, 20 godina

Elma Brguljak, 20 godina

Edina Ahmetašević, 20 godina

Amir Čekić, 21 godina

Amira Mehinović, 21 godina

Edin Mujabašić Mony, 21 godina

Raif Rahmani, 22 godine

Elvir Murselović, 23 godine

Jasminka Sarajlić, 23 godine

Mustafa Vuković, 23 godine

Admir Alispahić, 24 godine

Azur Jogunčić, 24 godine

Franc Kantor, 24 godine

Hasan Hrustanović, 25 godina

Senahid Salamović, 25 godina

Savo Stjepanović, 25 godina

Amir Đuzel, 26 godina

Senad Hasanović, 26 godina

Adnan Zaimović Garo, 27 godina

Damir Bojkić, 27 godina

Nedim Rekić, 27 godina

Sulejman Mehanović, 28 godina

Samir Mujić, 28 godina

Šaban Mustačević, 29 godina

Nedim Hodžić, 30 godina

Jasminko Rosić, 32 godine

Fahrudin Ramić, 34 godine

Indira Borić, 36 godina

Pera Marinović, 37 godina

Jelena Jezidžić Stojičić, 44 godine

Hamdija Hakić, 48 godina

Ilinka Tadić, 53 godine

 

2016. godine Vlada Tuzlanskog kantona donijela je Odluku o proglašenju Dana stradanja tuzlanske mladosti 25. maja Danom žalosti za područje Tuzlanskog kantona. Na ovaj dan sve institucije i organi na području Tuzlanskog kantona istaknut će zastave na pola koplja/jarbola, a sve medijske kuće i organizatori kulturno-umjetničkih i sportskih manifestacija obavezni su da svoje programske sadržaje prilagode Danu žalosti.

19.05.2023. Vlada Federacije Bosne i Hercegovine donijela je Odluku o proglašenju Dana žalosti na dan 25. maj 2023. godine na području Federacije Bosne i Hercegovine. 

 

Izvor: bosona.net

  •  

    Zločinac u bjekstvu


    Tužilaštvo Bosne i Hercegovine preuzelo je od Kantonalnog tužilaštva Tuzla istragu o zločinu na Kapiji sredinom 2007. godine. U novembru 2007. godine pripadnici SIPE su po nalogu Tužilaštva Bosne i Hercegovine uhapsili na području Banjaluke bivšeg načelnika Generalštaba VRS, penzionisanog generala VRS, Novaka Đukića, zbog osnovane sumnje da je 1995. godine na području Tuzle počinio ratni zločin protiv civilnog stanovništva.

    Posebni odsjek za ratne zločine Tužilaštva Bosne i Hercegovine podigao je 28.12.2007. optužnicu protiv Novaka Đukića, za krivično djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva počinjenog na području Tuzle. Sud Bosne i Hercegovine potvrdio je optužnicu u predmetu Novaka Đukića, 4. januara 2008. godine. U martu 2008. godine počelo je suđenje Novaku Đukiću pred Vijećem Suda Bosne i Hercegovine u Sarajevu. Đukić se tereti da je za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini u svojstvu komandanta Taktičke grupe Ozren Vojske RS-a direktno naredio jedinicama smještenim u selu Panjik na planini Ozren, da 25. maja 1995. artiljerijskim projektilom granatiraju bliži lokalitet centra Tuzle zvani "Kapija", usljed čega je smrtno stradala 71 osoba, dok je više od 150 osoba teže i lakše ranjeno.

    U septembru 2008. godine Đukić je podnio zahtjev da se brani sa slobode , a obnovio ga je u aprilu 2009.. Kao jamčevinu za svoju slobodu bio je ponudio vlastiti stan u Beogradu, te stan bližeg člana porodice u Republici Srpskoj. Nakon više od pola godine razmatranja, Sudsko vijeće je 28.04.2009. odbilo prijedlog Odbrane Novaka Đukića da se brani sa slobode.

    5. maja 2009. okončan je dokazni postupak na suđenju Novaku Đukiću.

    12.06.2009. Novak Đukić je osuđen na 25 godina zatvora.

    Žalbu branioca presuđenog Đukića Apelaciono vijeće Odjela I za ratne zločine Suda Bosne i Hercegovine odbilo je kao neosnovanu na sjednici odžanoj 6. aprila 2010. godine, te je time u cjelosti potvrđena prvostepena presuda od 12. juna 2009. godine.

    Na temelju Odluke Ustavnog sud po Apelaciji branioca presućenog Đukića, koja je ukinula presudu zbog pogrešne primjene zakona, 14.02.2014. Vijeće Apelacionog odjeljenja Odjela I za ratne zločine Suda Bosne i Hercegovine  donijelo je Odluku o prekidu izvršenja kazne dugotrajnog zatvora, te je Novak Đukić pušten iz zatvora.

    17. juna 2014. godine, Vijeće Apelacionog odjeljenja Odjela I za ratne zločine Suda Bosne i Hercegovine djelimično je uvažilo Žalbu banioca presuđenog Đukića, pa se presuda Suda od 12. juna 2009. godine preinačava u pogledu primjene krivičnog zakona, na način da se djelo za koje je optuženi Novak Đukić proglašen krivim pravno kvalifikuje kao krivično djelo Ratni zločin protiv civilnog stanovništva na temelju Krivičnog zakona SFRJ, te se optuženi osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 20 godina.

    Nakon preinačavanja presude branioc Đukića je obavjestio Sud Bosne i Hercegovine da je presuđeni Đukić na liječenju u Srbiji. 

    U oktobru 2014-te Interpol je raspisao međunarodnu potjernicu za Đukićem!

    Kratki uvid u biografiju ratnog zločinca, generala VRS Novaka Đukića:

    Novak Đukić je rođen 10. aprila 1955-te u u selu Donja Kola kod Banja Luke. Srbin je, državljanin Bosne i Hercegovine, oženjen i otac dvoje djece. Završio je Srednju vojnu školu i Vojnu akademiju te Komandno-štabnu i Školu nacionalne odbrane u Beogradu. Sada je general u penziji, a za načelnika Generalštaba VRS bio je imenovan u julu 2004. godine. Na najvišoj vojnoj poziciji u RS zadržao se svega godinu dana, a karijeru su mu zapečatili skandali s vojničkim zakletvama u kasaranama "Manjača" i "Bileća", kad su se regruti, umjesto Bosni i Hercegovini, zakleli na vjernost RS-u. Nakon skandala, tačnije krajem maja 2005., Đukić je smijenjen sa položaja od strane NATO i EUFOR, a ubrzo poslije toga je otišao u penziju. Poslije povlačenja iz vojne službe zaposlio se u "Službenom glasniku RS", gdje je, sve do hapšenja 2007. godine, obavljao dužnost zamjenika direktora.

    Danas se ovaj osuđeni zločinac nalazi u Srbiji u bjekstvu!

     

           Izvor: bosona.net 

     

Comments powered by CComment

Koristimo kolačiće / We use cookies

Bosona web-stranica koristi cookies, tj. kolačiće. Neki od njih su esencijalni za rad stranice, dok nam drugi pomažu da unaprijedimo stranicu i iskustvo korisnika ( tracking cookies ). Vi možete odlučiti, da li ćete prihvatiti kolačiće ili ne. Obratite pažnju, ukoliko odbijete prihvatanje kolačića, vjerovatno nećete biti u mogućnosti korisiti sve funkcije stranice.

We use cookies on our website. Some of them are essential for the operation of the site, while others help us to improve this site and the user experience (tracking cookies). You can decide for yourself whether you want to allow cookies or not. Please note that if you reject them, you may not be able to use all the functionalities of the site.